FI Black 3D Blue
 
 
 FAQ  •  Pretražnik  •  Članstvo  •  Korisničke grupe   •  Registracija  •  Profil  •  Privatne poruke  •  Login
 
 
NEWS:
 Turska magija Sljedeća tema
Prethodna tema
Započni novu temuOdgovori na temu
Autor/ica Poruka
Legba



Pridružen/a: 21. 11. 2007.
Postovi: 336

PostPostano: ned stu 07, 2010 10:49 am Citiraj i odgovori[Vrh]

U turskoj magiji zemlja sa mezara ima vrlo moćnu ulogu u isplitanju sihira za izazivanje spolne nemoći kod muškarca. Ovakva magija se duž cijele Turske praktikuje najviše uoči svadbe nekog mladića kada obično ostavljena djevojka želi se osvetiti za napuštanje.
Sihiri se naravno rade i iz drugih razloga, jedan od njih u prošlosti bio je vezan za tradicionalno otimanje djevojke kada se ona udavala bez svadbe i dogovora što je bila uvreda časti za mladenkinu familiju.
Učinak bačenih sihira sa mrtvačkom zemljom izuzetno je brz i dešava se već nakon nekoliko sati što pokazuje koliko je tursko vračanje moćno. Prema kazivanju ondašnjih vračara i hodža ovi sihiri mogu biti blaže snage tojest da se omađijanom muškarcu potencija vrati nakon nekoliko dana ili pak dugotrajni pa u nekim slučajevima i doživotni.
Kada su u pitanju sihiri manje snage onda se zemlja sa mezara dobro usitni u prah i u nju se dodaju istucane sjemenke maka i pamuka. U sihire za nemoć osim zemlje sa mezara dodavaju se suze, sol, crveni i bijeli luk, mokraća plavokosog dječaka koji još nije navršio sedam godina, voda sa sedam česmi i slično. Vračara tom prilikom obavezno uza se ima sedam kašika sa kojima muškarca „veže“.
Načini izrade sihira za impotenciju su različiti pa se u skladu sa tim stavljaju u piće ili hranu, zakopavaju da nesretni čovjek pređe preko njih, bacaju na krov mladoženjine kuće ili u pravcu spavaće sobe, izvode direktno za vrije svadbe itd.
Opsihrovani muškarac u vrlo kratkom vremenu, odmah isti dan, izgubi svoju spolnu moć te je upravo zbog takvih situacija u turskom narodu ustaljen cio niz zaštitnih obreda koji prate svadbu u nakani da se zaštiti mladi par od ovakvih ili drugih pogubni magija.
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPosjeti Web stranice
Legba



Pridružen/a: 21. 11. 2007.
Postovi: 336

PostPostano: ned stu 07, 2010 10:50 am Citiraj i odgovori[Vrh]

Djevojka da joj momak dođe navečer uzme 40 zrna ječma i nad njima izgovori tri puta ovu bajalica i puhne u ječam pa ga baci u vatru izgori.Ukoliko voljena osoba dođe iste noći onda je dobro, a ako ne, djevojka ponovi još naredne dvije noći bajanje:


Ararum miradan, ašik sergjerdan n.n

eser sihirdan, niđe sergjerdan olmasun,

aklun aldum, efsun elejdum,

kararun aldum, efsun ejledum,

sabrun aldum, gjonulun aldum,

jaturse, jatmasun,

ujurse, ujumasun,

jerse, jemesun,

ičerse, ičmesun,

beni gjormeinđe, rahat olmasun,

dušegji jilandan olsun,

jastigji čikandan olsun,

altima hasur ejledum,

kjendime esir ejledum
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPosjeti Web stranice
Legba



Pridružen/a: 21. 11. 2007.
Postovi: 336

PostPostano: ned stu 07, 2010 10:51 am Citiraj i odgovori[Vrh]

Magijska trava anadolijskih hodža „ demir bozan“ ili "razbi gvožđe" izaziva veliko interesovanje u cijeloj Turskoj ali i Bugarskoj.Navodno, riječ je o vrlo moćnoj biljki koja slama svaku crnu magiju, poništava uroke, pomaže kod iskrivljenih usta, delirijuma, šoka...Izvrsna je i kod zubobolje i upale desni.Dovoljno ju je držati u ustima nekoliko minuta i oboljenje nestaje.Navodno liječi alkoholizam, pušenje....

Jedna od najmoćnijih ali i vrlo tajanstvenih biljaka koju obilno koriste u svom radu turske hodže pobuđuje veliku pažnju i interesovanje kod mnogih.Pošto raste po nepristupačnim mjestima te je krase čarobna svojstva plaća se u nekim prilikama i po nekoliko stotina eura.

U magijskim ritualima liječenja i slamanja zla uz demir bozan koriste se još dvije biljke – gorčica i vrbena.Mora se uzeti u tišini vode sa tri izvora.Voda se bez ijedne izgovorene riječi nosi kući gdje se u njoj prokuhaju navedene biljke.Sve ovo se radi na Mlađak.Onaj ko radi ovaj ritual potom izađe napolje i sa svoje desne i lijeve strane po tri puta prebroji po devet zvijezda na nebu....

Osim u liječenju koristi se i u prizivanju sreću, posebno one novčane.Onaj ko želi imati dobru zaradu i sreću u novcu prije branja uzme jednu novčanicu i presavije je na četiri dijela.Onda lijevom rukom ubire biljku i govori:

Kako noć privlači dan

a dan noć,

kako rijeke privlače potoke

a mora silne rijeke,

kako žena privlači muškarca

a muškarac ženu

tako neka i ova novčanica

privuče mi sreću u novcu.

Neka tako bude amin.



Čudotvorna biljka demir bozan ili u prijevodu razbij gvožđe spominje se i u bosanskim predanjima.Kako stara predaja kazuje riječ je o biljki koja može otvoriti svaku ključaonicu ako se dotakne sa njom.Ukoliko bi konj sa bukagijama prešao preko nje noge bi mu se oslobodile.
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPosjeti Web stranice
Legba



Pridružen/a: 21. 11. 2007.
Postovi: 336

PostPostano: ned stu 07, 2010 10:52 am Citiraj i odgovori[Vrh]

Kod Turaka od davnina postoji vjerovanje kako neke bolesti dolaze sa duhovne strane te da se one zadobivaju u neposrednom kontaktu sa duhovnim bićima ili konkretno rečeno sa džinovima i vilama (periler).To se uglavnom događa u trenutcima kada se na njih „nagazi“ ili uznemiri ih se nekim postupkom poput mokrenja po putu, smetljištu, u zalazak sunca ili pored kakve vode.


Od takvog napada zdrav čovjek iznenada onemoća, boli ga glava, sanja ružne snove i vrlo često padne u postelju.Stare Turkinje u takvim prilikama sumnjaju šta se krije iza toga te primjenjuju staru tehniku šerbet dokmek ili u prijevodu na bosanski – prosipanje šerbeta.


Sama tehnika je vrlo jednostavna i radi se tako da se zašećeri voda i nad njom prouči tri puta sura Ihlas i jednom Fatiha te svaki put puhne u šerbet.Pravilo ovog obreda je da se šerbet pravi samo noću, za ovu priliku, te da se isto večer ili naknadno odnese na raskrsnicu sa četiri puta i tu uz bismilet prolije.Onaj ko prosipa šerbet istog trena žuri kući poštujući pravilo da se ne smije nikako okrenuti jer bi ga u protivnom moglo zadesiti neko zlo.


Obično već nakon nekoliko sati bolesniku, ukoliko je uzrok njegovih boljki nesretna nagaza, bude bolje i uskoro potpuno ozdravi.
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPosjeti Web stranice
Legba



Pridružen/a: 21. 11. 2007.
Postovi: 336

PostPostano: ned stu 07, 2010 10:53 am Citiraj i odgovori[Vrh]

Vezivanje čvorova nad kosom, ukopavanje u nepoznati grob pa sve do upotrebe i omađijavanja klina, pištolja ili puške u svrhu seksualnog onemoćavanja neke osobe ili jednostavnije rečeno „vezivanja“ sastavni su dijelovi turskog magijskog djelovanja koje se naziva cinsel buyu.

Kada džinhodža ili kari kodža (vračara) žele po nečijoj narudžbi uticati na skladan tok neke veze ili braka oni se služe najpodlijim radnjama kako bi stvorili zlo i nesreću.Na taj način se, osim ometanja ljubavnog sklada, direktno utječe i na mogućnost dobivanja potomstva te se zato ova magija smatra izuzetno opasnom.Naime, u turskom narodu je od davnina duboko ukorijenjeno vjerovanje kako se mađijskim radnjama može uticati na nečiju seksualnu potenciju ili moć i time je narušiti.To se postiže na više načina ali jedan od onih češći je vezivanjem čvorova na kosi osobe koju treba omađijati.


Tom prilikom se izgovaraju određeni ajeti sedam puta.Čvorovi se, nakon toga, omataju komadićem mrtvačkog pokrova ali s tim da se pazi da on bude sa muškog mrtvaca ako je u pitanju muškarac i obrnuto.Ritual vračanja se završava tako što se taj smotuljak odnosi do nekog nepoznatog mezara, bez oznaka, gdje se i ukopa.Čim se to napravi buyu počinje djelovati.

Simptomi ovakvog vezivanja su kod oba spola slični – omađijana osoba gubi potenciju, seksualnu želju, ud omlohavi i potamni.Kod žena se često javljaju i duge, bolne menstruacije koje uzrokuju na njenom licu žutilo ili bljedilo.



„Vezanje“ mladoženje


Ovakva vrsta magije posebno je popularna na dan vjenčanja kako bi se unio razdor među mladi bračni par.Na udaru je naročito mladoženja.U namjeri da se osujete sve dušmanske čarke i nabace na mladi bračni par hodža koji će ih vjenčati, prije same ceremonije, na maramici zaveže čvor koji nakon vjenčanja odveže.Neke rituale vrši i sam mladoženja, tako, odlazeći u bračnu sobu on sa sobom nosi nož u koricama i zaključani kilit koje na samom ulazu u sobu vadi tojest otključava.Također, pod svoj jastuk stavlja pištolj ili olovno tane...
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPosjeti Web stranice
Legba



Pridružen/a: 21. 11. 2007.
Postovi: 336

PostPostano: uto tra 12, 2011 5:39 am Citiraj i odgovori[Vrh]

Zasigurno jedan od najplodnijih turskih pisaca etnologa Ismet Z. Ejuboglu možda je najzaslužniji za pismeno očuvanje prebogate duhovne baštine naroda Male Azije, posebno Anadolije. U svojih nekoliko knjiga slikovitih naziva "Anadolijski narodni lijekovi", "Ljubavna magija", "Anadolijska magija" itd.prezentirao je na najbolji mogući način mnoštvo narodnih vjerovanja i magijskih praksi vezanih za očuvanje zdravlja, prizivanje sreće, mnogobrojna mađijanja, izradu hamajlija (muski) protiv uroka, sihira (buyu) i zaštitu od džinova. Bogastvo folklora i mnoštvo narodnih vjerovanja ne treba da čude ukoliko uzmemo u obzir da Turska graniči sa nizom zemalja čiji su uticaji duboko ukorjenjeni u duhovna razmišljanja ovog naroda. Poseban utjecaj se pripisuje Iranu, domovini proroka Zaratustre - oca dualizma, koja i danas važi kao destinacija mističnosti.




Jedno od najzanimljivijih vjerovanja u Turskoj svakako je ono koje se može susresti i u BiH a tiče se pojma "zaključana" sudbina. Riječ je o turskom predislamskom vjerovanju u moć ljudske sudbine da se "otvori" i "zatvori" tojest da neka osoba ima uspjeha u ljubavi i samim tim može da stupi u brak dok neka druga, unatoč svojoj ljepoti i inteligenciji, to ne uspijeva. Ovi potonji obično nakon niza promašaja, neuspješnih veza ili raskinutih zaruka odlučuju se na samački život što je u patrijarhalnom društvu kakvo je tursko uvijek izazivalo podsmjeh i podcjenjivanje okoline iz razloga što se brak i osnivanje obitelji smatralo od davnina najvećim životnim uspjehom.

Iako etnološki podaci ne otkrivaju detaljno uzrok takvoj anomaliji u ljudskom životu mnogo su rječitiji kada se opisuje njena neutralizacija. Ono što se iz prilično škrtih informacija može dokučiti jeste da su glavni krivci za zaključanost ili zatvorenost nečije sudbine ime te osobe, uroci ili kletva. Naime, mnogi roditelji dajući ime djetetu ne znaju da mu je ono baksuzno, ne odgovara njegovoj zvijezdi, te da će mu upravo zbog toga donijeti probleme u emotivnom ili poslovnom životu. Slično je i sa urocima, stare Turkinje vjeruju da urok koji je jak i ne otklonjen na vrijeme može poremetiti čitavu dječiju sudbinu i nametnuti mu umjesto sreće stalne neuspjehe koji se prije svega očituju na nekim bitnim segmentima poput ljubavi. Zadnji i ništa manje ozbiljan razlog zatvorenosti sudbine jest tuđa kletva čiji je emotivni naboj toliko jak da uzrokuje zlu kob duž nekoliko naraštaja.




Da bi se nesretna osoba oslobodila zle kobi i pronašla sreću u ljubavi pomoć se tražila u magiji, kroz obred zaključavanja i otključavanja novog katanca. U bilo kojem području Anadolije (Adana, Orta Toros, Ayfon, Gaziantep itd.) otključavanje sudbine izvodi se na više načina no sve te rituale povezuju isti elementi. Moć da poništi sve navedene uzroke zatvorenosti nečije sudbine traži se u kombiniranju svetih i magijskih segmenata poput vremena izvođenja rituala, naime, petak se smatra svetim danom kao i broj tri dok vjerovanje u volšebnu moć metala nalazimo još u predislamskom dobu. Željezo prema vjerovanju ima profilaktičku moć pred džinima i urokljivim očima što pokazuju i sljedeći obred.

Turski narod vjeruje da zaključan kilit ima direktne veze sa zaključanom sudbinom pa se iz tog razloga može smatrati i njenim simbolom. Upravo zbog toga tomošnje stare žene i danas preporučuju mladim djevojkama da oko vrata nose mali ključ kako bi im on otvorio sudbinu ili spriječio da se ona zatvori. Kako to tvrde odžaklije (turski naziv za osobu koja liječi tradicionalnim metodama), od "zaključane sreće" pate više djevojke nego momci pa su znatno brojniji opisi rituala koje one provode kako bi se kurtalisale ovog zla. Djevojka zatvorene sreće uoči petka zaključa jedan kilit i zajedno sa ključem stavi ga sebi pod jastuk. Sutradan, požuri prije svih do džamije kako bi prvom koji dođe da klanja džuma-namaz ponudila da otključa kilit. Tu radnju ponavlja još dva petka zaredom. Ponekad se katanac umjesto pred džamijom otključa na raskršću od četiri puta. Adet da se otključava kilt može se pratiti unazad generacijski pošto ovaj običaj i danas njeguju žene po Turskoj naučivši ga od svojih majki. Razlog tome je što su često same majke zainteresiranije od kćerki da im prizovu budućeg muža i obezbjede brak.




Djevojke se sve do udaje trude na sve načine da si obezbjede otvorenu sudbinu pa iz tog razloga mnoge od njih sa nestrpljenjem čekaju Hidirllez (6.maj), veliki turski praznik posvećen dvojici evlija Hidru i Iliyasu. U Isparti, u mjesnoj zajednici Kećiboru, na livadama se spremaju velike trpeze za vrijeme Hidirlleza. Na drvo se vješaju stari komadi odjeće na kojima ljudi napišu svoje želje. Stariji obično požele dobro zdravlje i berićet dok mladi svoje želje usmjeravaju na izražavanje emotivnih nadanja. Komadi odjeće obično ostanu na drvetu sve do narednog praznika kada se poskidaju i bace niz rijeku i tako oslobode mjesto za neke nove želje.

Djevojke udavače se običavaju na praznik okupiti na jedno mjesto i otključavati jedna drugoj kilite. Ako se i pored otključavanja katanca mladoj djevojci ne otvori sudbina, smatra se da joj je to božija kazna jer nije iskrena osoba. Mnoge od njih radoznalo gledaju oko sebe ne bi li ugledale bijelog leptira. Ona djevojka koja bi ga ugledala smatrala se sretnicom pošto joj je to znak milosti dvojice evlija, naime, za takvu se djevojku smatra da joj se otvorila sudbina.
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPosjeti Web stranice
Legba



Pridružen/a: 21. 11. 2007.
Postovi: 336

PostPostano: pet tra 15, 2011 1:58 pm Citiraj i odgovori[Vrh]

DELI DIVANI


Turske hodže poznaju brojne zapise i tilsume čiji sadržaji su prepuni magičnih vefkova, zaklinjanja i uputa džinima kako i na koji način da izvrše neku ljubavnu ili drugu želju. Svaki od zapisa pravi se uz posebnu proceduru sa mastilom od šafrana, mošusa i ružine vode da bi se proizveo što čarobniji efekat.

Sve zapise, bilo da se radi o arapskim ili turskim, hodža mora da pravi u dogovoru sa nekim džinom zaduženim za ostvarenje napisanog tojest nacrtanog. Tilsum ili talisman zapravo je magični simbol-ime nekog od mnogobrojnih duhovni bića koji se ponavljanjem bajalice, spaljivanjem, zakopavanjem, vješanjem na vjetrovito mjesto itd aktivira u smjeru ispunjenja željenog.
U nekim segmentima može se konstatirati da je turska talismanska magija čak bogatija od arapske i raspolaže kudikamo zamršenijim simbolima i oznakama džinskog svijeta.

Iako se tilsumi izrađuju za vrlo širok spektar ljudskih želja najčešće se ipak pišu za ljubav. Kada kod nekog anadolijskog hodže dođe onaj ili ona sa željom za ljubavnim sihirom hodža im prvo „otvara zvijezdu“ tojest gleda astrološku usklađenost njihovih znakova i planeta. Takav proces nije nimalo slučajan i nema toliko veze sa astrologijom koliko sa magijom, naime, hodža prema viđenom konstatira kolika je mogućnost da se može napraviti uspješna magija. Ukoliko su zvijezde dobro raspoređene hodža pravi sihir ili piše tilsum koristeći usluge onih džina koje služe dominirajuće planete nečijeg znaka.


Moć zemlje sa mezara


U narodnoj magiji Male Azije situacija je znatno drugačija i tu su odžaklije znatno eksponiranije od hodža. I sistem rada je posebniji pa se stoga pri izradi sihira koriste razne vrste namirnica i rekvizita od šećera, soli, jabuke, jajeta ili pera crne kokoške, starog katanca, zmijske kože, čvorova i ostalog.
Ona zemlja koju odžaklija ili neko drugi uzme sa groba naziva se mrtvačka zemlja i za nju se pretpostavlja da ima veliku mađijsku moć. U crnoj turskoj magiji vračare njome omađijavaju muškarca oduzimajući mu spolnu moć. Za takvu nakanu vračari je dovoljna samo jedna šaka mrtvačke zemlje koju ona zamjesi u čaši vode prikupljenoj sa sedam česmi. Od tog blata ona zamjesi kuglicu i ostavi je da se osuši ispod nekog drveta. Nad osušenom lopticom sedam puta se ponovi sura „Tebet“ i otpuhne se.
Posebnu moć ima zemlja uzeta sa groblja ispod čempresa. Vračara prije nego li je uzme tri puta prođe u krug oko drveta sedam puta ponavljajući ime osobe za koju će raditi sihir i na kraju puhne na lijevu stranu. Pošto zemlju donese kući stavi je na sedam kašika. Time je započela sa „vezivanjem“ koje završava tako što nad svakom kašikom kaže „Neka N.bude svezan“.


Obenđijala sam ga

Turkinje su tradicionalno sklone prakticiranju magijskih rituala bilo da se oni tiču liječenju nekih bolesti, otvaranju sudbine (fal ačmak) ili pak ljubavnih čarolija poznatih u narodu pod nazivom deli divani (neka poludi). Ove čarolije obiluju upotrebom različitih tilsuma, mrtvačke zemlje, zrna graha, soli, pramenova kose itd.i smatraju se vrlo učinkovitim sihirima.

U onim jednostavnijim magijama djevojka željna pažnje i ljubavi nekog momka pred spavanje uzme tri ljute crvene paprike, izdubi ih i izvadi sjeme pazeći da ga ne pomješa jedno sa drugim. Nad svakom skupinom sjemenki iz tri paprike prouči suru „Tebet“ a zatim sjeme vrati nazad. Paprike potom zatrpa zajedno sa žeravicom pod pepeo. Odmah zatim udari desnom rukom od zid ognjišta i baje: „Zid se raspao na tri dijela! Iz jednog je izišao čovjek, iz drugog džin a iz trećeg Ismailova vila. Čovjeka sam poslala u pećinu, džina u Kinu a Ismailovu vilu po N. (ime voljenog). Bez stajanje, bez odmaranja neka dođe k meni“.
Pošo je izgovorila bajalicu djevojka odlazi na počinak bez gledanja nazad.


Djevojke često opsjedaju derviše po tekijama da im nauče molitve ili čarobne riječi na vodu, voće ili neki dio odjeće od voljene osobe kako bi uspjele osvojiti onoga ko im se dopada. Za jednu od tih prilika djevojka u tekiju odnese tri oraha nad koje derviš nauči. Čim dođe kući djevojka orahe oblijepi katranom i čeka da padne noć. Kada primjeti da se nebo osulo zvijezdama pogledom potraži sedmobrojne zvijezde (Vlašiće) i gledajući u njih nad svakim orahom kaže: „Izađoh na Erdžisi planinu, pogledah na Erveš vinograd; planina izgorjela, kamen izgorio. Niti je planina izgorjela niti kamen nego je izgorio moj dragi N.N. Suho izgorilo, sirovo izgorilo; niti je suho ni sirovo izgorilo već je moj dragi N.N. za mnom od ljubavi izgorio“. Potom se vrati u kuću i baca orah po orah u vatru govoreći svaki put: „Dragi Allahu, kao što ovi orasi na vatri gore tako neka sagori srce N.N.za mnom“. Zatim djevojka ide bez ijedne naknadno izgovorene riječi leći u postelju kako bi navodno te noći u snu vidjela čudo.

Umjesto oraha djevojke često upotrebljavaju zrna ječma ukupno njih 40, inače, ovaj broj se često pored broja 7 pojavljuje u tursko-arapskoj magiji i očito ima veze sa poslanikom Muhamedom kojem je u 40 godini počela božija misija. Prije nego li pođe na spavanja djevojka sjedne pored vatre i držeći u ruci zrna ječma prouči na njih ovaj efsun ili čaroliju: „Tražim od Allaha zaljubljenog do ludila N.sina od toga i toga, pamet mu uzeh obenđijala sam ga, mir sam mu uzela obenđijala sam ga, sabur sam mu uzela obenđijala sam ga, srce sam mu uzela obenđijala sam ga. Ako leži, da ne legne, ako spava da ne spava, ako jede da ne jede, ako pije da ne pije, dok mene ne vidi da se ne smiri. Postelja mu zmija bila, uzglavlje mu guja bila, sebi sam ga načinila asurom, sebi sam ga zarobila. Huuu đevzuruhu“. Ukoliko joj dragi na kog se namjerila ne dođe te večeri u ašik djevojka ne odustaje sa efsunom već ga ponavlja naredne večeri.
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPosjeti Web stranice
Legba



Pridružen/a: 21. 11. 2007.
Postovi: 336

PostPostano: pet tra 15, 2011 1:59 pm Citiraj i odgovori[Vrh]

HIDIRLLEZ


Kod turskog naroda pored Bajrama slavljenje Hidirlleza (6.maj) zauzima značajno mjesto. Praznik posvećen dvojici evlija Hidru i Ilijasu tradicionalno slavi se svake godine u prirodi pored visokih šumskih stabala te pokraj hajr izvora i česmi. Po pravilu svako mjesto ili selo ima izabrano mjesto gdje se svake godine praznuje, igra i pjeva. U prošlosti Hidirllez se isključivo slavio u blizini tekija, turbeta ili mezara evlija, bogobojaznih i pobožnih ljudi.
Uoči ovog praznika među narodom osjetno se uočava solidarnost i bliskost pa komšije između se dijele mlijeko onim porodicama koje nemaju stoku za muzenje. Sa tim mlijekom domaćice prave razne pite i sutlijaše. Peti maj najvećim dijelom obilježava kuhanje posebno onih jela sa tjesteninom ili u kojima su sadržana jaja, paksimeti i druge delicije. Na prazničnom meniju obavezno se mora naći i kruh od slanutka.
Prema nepisanom pravilu na peti maj se uglavnom spravljaju jela bez mesa dok se na Hidirllez kolju i peku janjci i jarad. Spremljena hrana servira se u velikim tepsijama takozvanim demirlijama, koje se još nazivaju i „red“. Na njima se serviraju jela po ličnom ukusu i izboru. U nekim selima, ova tepsija se naziva „teferidž tepsija“ i svaka od njih standardno sadrži nekoliko vrsta pita, kuhanog kukuruza i bar jedno pečeno pile.
Poziv na proslavu Hidirlleza vrši ona osoba koja je „kupila“ spomenutu teferidž tepsiju. Svake godine druga djevojka kupuje tepsiju sa tim da pri kupnji ništa ne plaća tojest riječ je o simboličnom gestu.

Noć kad se otvori nebo

Hidirllez noć koja spaja 5. i 6. maj obilježena je mnoštvom vjerovanja i rituala čije korijenje treba tražiti u animizmu i drevnom šamanstvu. U ovoj noći, prema turskom vjerovanju, nebo se otvara i upravo zbog toga najidealnije je vrijeme za upućivanje molitvi i želja. Tako, kako bi osigurali dobro zdravlje do sljedećeg praznika narod na mladice ruža objesi različite predmete, najviše odjeću. Uoči Hidirlleza narod često pogledava u pravcu brda i planina, naime, ako vide kakav sjaj smatra se da se na tom mjestu nalazi zakopano blago.
Dan uoči praznika žene sakupljaju 40 vrsta biljaka, najviše majčine dušice zbog ugodnog mirisa. Prikupljeno bilje potopi se u kantu sa vodom koja se u zoru Hidirlleza procjedi a bilje odstrani. Sa vodom se odlazi na neku uzvišicu ili brdo i tu opere kosa. Vjeruje se da će kosa dotične osobe biti duža, zdravija i svjetlija što je god brdo veće.
Na sam praznik ne smije se spavati. Ako neko zaspe u narodu se vjeruje da će mu cijela godina proći u spavanju. Osim ovog, praznik obiluje i drugim zabranama; ne smije se uzimati sapun ili makaze u ruke, ne valja mjesiti kruh jer se moće kvariti brašno tokom cijele godine niti prati veš zbog bojazni od grada. Isto tako nije dobro raditi nikakav posao po njivi ili u dvorištu.

Dan za želje

Ono što je karakteristično za praznovanje Hidirlleza svakako je ritual zvan „drvo želja“. Pod tim pojmom se misli na bilo koje drvo koje narod odabere, najviše po razgranatosti, pa se na njegove grane objese komadi stare i pocijepane odjeće na kojim su ispisane mnogobrojne želje. Adet za sve one koji idu ka drvetu jeste da kod kuće klanjaju dva rekata, kako bi im Allah uslišio željeno.
U Gaziantepu već tradicionalno sva odjeća sa napisanim željama se, nakon praznika, pokupi sa drveta i baci u rijeku Alleben. Narod praktikuje još jedan oblik rituala želja. Ubere se nekoliko vrbovih grana i iznad njih se po 40 puta ponove sure Fatiha i Ihlas. Nakon toga se pomisli želja i grane bace u rijeku.
U Turskoj postoji izreka vezana za ovaj običaj a koja kaže: „Donesi mi Hidirllez, a ja ću tebi pokazati svoje želje“.

Mlinarevo kolo


U prošlosti proslava Hidirlleza trajala bi po tri dana. Zadnji dan, uvečer, djevojke bi se uhvatile u krug da izvedu tradicionalno kolo koje je vrlo staro i u novije vrijeme vrlo se rjetko igra. U sredini kola stala bi jedna osoba koja će glumiti mlinara koji melje brašno tojest zemlju. Djevojke se pohvataju u krug oko mlinara pjevajući narodnu pjesmu pod nazivom Mlinarevo kolo. Ona bi se pjevala sedam puta nakon čega je brašno samljeveno. Svaka od prisutnih djevojaka uzme šaku brašna (zemlje) i nosi je kući. Nakon proslave „brašno“ se posipalo po hambarima zbog vjerovanja da će to donijeti berićet i plodnost tokom godine.
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPosjeti Web stranice
Legba



Pridružen/a: 21. 11. 2007.
Postovi: 336

PostPostano: pet tra 15, 2011 1:59 pm Citiraj i odgovori[Vrh]

TURSKE PRAZNOVJERICE

Kao i svaki drugi i turski narod u svojoj narodnoj baštini gaji cijeli jedan niz vjerovanja koja su se očuvala vijekovima uz čiju se pomoć odgonetavala sudbina, vremenske pojave, pokušavala spriječiti bolest ili zlo. Sva ta vjerovanja usprkos modernijem načinu života još su aktuelna te se mogu susresti kako po manjim sredinama duž cijele Turske tako i po velikim gradovima poput Ankare i Istanbula. Ovo su tek samo neka od njih:

Velikim grijehom smatra se jesti voće sa drveća koje raste po mezarju. Ono se ostavi da istruhne na granama.

Ako se zapali drvo trešnje u kući gdje se drže košnice sa pčelama sve će izumrijeti.

Petkom nije lijepo orati zemlju sa volovima. Volovske oči bit će kao dvije česme, plakaće.

Drva koja se donesu sa mezarja da bi se ložila vatra noću privlače šejtane iz grobova.

Ako od zapaljenog drveta dolaze čudni zvukovi kao sto su pištanje, brektanje i drugo, o ukućanima neko priča loše stvari.

Noću ne valja prilaziti jezeru jer se može desiti da se u njemu kupaju noćni džini i vile.

Kada neko pođe na veliki put, za tom osobom se prolijeva voda, da ode i dođe kao voda.

Ako se stavi prst u nosnu šupljinu teleta, bradavice će nestati.

Ako se prije pojavljivanja duge dodirnu zubi sa biserom vjeruje se da će ostati bijeli, zdravi i čisti.

Ako neko dodirne metlu sa nogom, vjeruje se da bi mu se noga mogla osušiti.

Oni koji pate od glavobolje jedne polovine glave trebaju otići u džamiju i pomesti pola džamije sa metlom pa će bolest prestati.

Osobe koje imaju groznicu, nakon što čuju svraku da krešti nakon akšam-namaza treba da svežu kaiš i donesu nijet za „spašavanje od bolesti“.

Kada se čuju kakve vijesti o nesreći odmah se kaže: „Olovo u šejtanove uši“ ili se tri puta kucne od drveni stol govoreći: „Daleko od ušiju onoga koje ovo čuo“.

Ako kravi kaplje mlijeko iz vimena ili stoka djeluje tmurno i sivo onda je to pouzdan znak da je urečena.

Noću ne valja sjeći nokte.
Ne valja posjeći drvo iz svoje bašte na kojem još ima plodova, to je grijeh zbog kojeg neko iz familije može ostati osakaćen.
Aprilskom kišnicom dobro je prati kosu, od nje kosa raste bolje.
Sevap je kućnu mačku i psa uzdržavati, ko ih ubije počinio je veliki grijeh.
U snu vidjeti konja znači na javi očekivati blagodet i sreću.
Jelen ili srna znak su sreće i dobro ih je vidjet ili susresti.
Goluba ne valja ubijati jer može u njemu biti melek.
Sanjati kravu ili vola predskazuje obilje i berićet odnosno dobru zaradu i poslovanje.
Ako šojka ili kreja preleti ispred kućnih vrata jedan od ukućana taj dan dobit će lažne vijesti.
Vranu vidjeti u zimsko vrijeme znak je da će uskoro padati snijeg.
Ako između akšama i jacije zavije pas neko će iz komšiluka umrijeti.
Ako se u noćno vrijeme čuje horoz bit će svađe u kući.
Grijehota je noću zvoniti ili zviždati.
Ko ima ravne tabane smatra se nesretnom osobom.
Osobe plavih očiju nevjerne su u ljubavi. Požudnim i pohlepnim osobama smatraju se vlasnici sitnih očiju.
Na Hidirllez ne valja čupati mokru travu ili brati štogod sa drveta na kojem ima rose ili kišnice.
Da se nova kuća zaštiti od uroka (nazara) u njene temelje se stavi igla, soli i malo ugljena pa je niko neće moći ureći kao ni njene stanovnike.
Svakom hasti sevap je saliti strahu (olovo).
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPosjeti Web stranice
Legba



Pridružen/a: 21. 11. 2007.
Postovi: 336

PostPostano: pet tra 15, 2011 2:00 pm Citiraj i odgovori[Vrh]

DAR HAZRETI FATIME

Uroci, strah, crvenilo kože, glavobolja samo su neke od bolesti sa kojima se ljudi, a posebno mala djeca, susreću tokom svog cijelog života. Za svaku od navedenih tegoba turski narod vjeruje da nije dobro da se ne liječi pošto svaka bolest koja se na vrijeme ne tretira prijeti da "zastari" ili uzrokuje nepovoljna duševna stanja. Lijek za takve boljke čiji se uzročnici uglavnom traže u natprirodnim uticajima tradicionalno se nalazi kod mnogobrojnih hodža i odžaklija.

Salivanje olova

Odžaklija ili ono što bi se u Bosni moglo nazvati stravarkom označava narodnog iscjelitelja koji posjeduje znanje liječenja, često samo jedne bolesti. U svakom selu ili mjestu po Turskoj postoji i po nekoliko takvih iscjelitelja kojima se ljudi obraćaju za liječenje različitih bolesti. Najviše posla i danas imaju one odžaklije koje raspolažu umijećem salivanja olova pošto se ovim ritualom uspješno mogu anulirati strah i uroci. Za razliku od turskih kod bosanskih stravarki rekviziti su svedeni na minimum. Jedna anadolijska odžaklija osim elementarnih stvari poput olova, posude za vodu i crvene marame, uza se drži cijeli arsenal instrumenata: nož koji nikad nije dotakao krv, sito, makaze, igla i konac, komadić kruha, sol, tepsija, šećer, dječija cipela, kamen, zemlja itd.
Prije nego li pristupi salivanju olova odžaklija obavezno uzme abdest pa nakon toga nasred velikog sita postavi posudu sa vodom a oko nje poreda nož, ogledalce, malo soli i kruha, zrna pšenice i ječma. Pošto rastopi komadić olova u kutljači izljeva ga u vodu, držeći sito iznad glave bolesnika, obavezno tom prilikom gledajući van kroz prozor u pravcu neke planine ili visokog brda. Na kraju svog nadasve zanimljivog rituala, kada je analizirajući dobijene oblike u olovu apsolutno sigurna da je uspjela anulirati sve uzročnike ljudske patnje, nožem lagano dodirne bolesnika.
Neke anadolijske odžaklije poput Fatme Alparslan u posudu sa vodom stave nož, makaze, šiš i češalj pa čim ti predmeti padnu na dno ona izgovori "Allahu moj dragi - probodi! I ja sam probola, nožem sam sjekla, sa ključem sam otključala!". Vodom se bolesniku umije lice i potaru ruke i noge a on zatim pogleda kroz prozor napolje.
-Kad bolesnik umiven vodom pogleda van bolest će ga napustiti i izići kroz prozor", pojasnila je Fatma. No, ovdje se ne završavaju magična pravila koja prate ritual sa olovom. Prilikom napuštanja odžaklijine kuće ona će ispraćajući bolesnika reći mu "Allah šifa versin!" (Neka ti Allah da zdravlja!), na što će joj ovaj uzvratiti "Eksik olmajin" ili u prevodu na bosanski "I tebi svako dobro".


Ovo nije moja ruka...
Da bi uopće neka osoba mogla postati odžaklijom u Turskoj se vjeruje da mora imati destur (dozvola) ili izun od nekog prethodnika. Često se za tu priliku koristi sinonim "dobiti ruku" pošto bez toga od salivanja olova nema nikakve koristi. Odžaklija se postaje i intervencijom više sile uobličene u liku hazreti Fatime. Većina odžaklija tvrdi da im se upravo ona jedne prilike pojavila u snu i promjenila život odredbom da pomažu ljudima. Stoga i ne čudi zašto svaki odžaklija, bilo da je muškog ili ženskog spola, hazreti Fatimu doživljava kao svoju drugu, duhovnu, majku uz čiju pomoć liječi. Pojavljivanje u snu zapravo je izravno dobijanje destura od svetice čemu uostalom svjedoči na jedan način i najpoznatija turska basma: "Ovo nije moja ruka, ovo je ruka naše majke Fatime!". Istovjetno vjerovanje nalazi se i kod bratskog bošnjačkog naroda, skoro svaka stravarka prije nego li počne salivati strahu tri puta ponovi "Draga moja hazreti Fatime, draga moja majko, reci svom ocu Muhamedu pejgamberu...".
Nadovezujući se na sve do sada rečeno zanimljivo bi bilo primjetiti kako se u turskim vjerovanjima oko destura ili liječničke dozvole pojavljuje još jedno vjerovanje, naime, odžaklije su najčešće osobe koje su dobile putem sna dozvolu od hazreti Fatime da liječe. One tu dozvolu mogu, kada im starost ili bolest onemoguće daljnju praksu liječenja, predati drugoj osobi koju odaberu za svog nasljednika u čemu svemu dolazimo do zaključka kako je Fatimin dar vječan jer se može prenositi i predavati nebrojeno puta.
Odžaklija dok izljeva rastopljeno olovo u posudu sa vodom govori više za sebe: "Korku mu der, nazar mu der, eger korku dansa nazardansa ben sevap..." U međuvremenu vrelo olovo pri dodiru sa hladnom vodom stvara različite oblike koji i neiskusno oko mogu podsjetiti svojim izgledom na neki predmet, životinju ili ljudsku figuru. Pažljivo osmotrivši olovne oblike odžaklija se prvenstveno vođena intuicijom odlučuje za jedan oblik a zatim "krivca" zamota u čistu krpu koju će bolesnik nositi uza se naredna 24 sata i nakon toga baciti niz rijeku.

 
Odlagalište zla


U Istanbulu olovo često zamjenjuje prikupljeni vosak od sedam svijeća iz sedam različitih kuća. Korištenjem voska na neki način pomiče se opseg rituala koji se tada uglavnom usmjerava na otkrivanje uzročnika tegobe da bi se odmah nakon toga prozreto zlo uništilo na raskršću. Kao i većina turskih rituala i ovaj se provodi tokom tri uzastopna petka. Pošto odžaklija pomješa vosak sviju svijeća i istopi ga na vatri pusti ga da kaplje u posudu sa vodom. Dok to traje pažljivo posmatra oblike koji plutaju po površini trudeći se otkriti u nekom od njih najveću sličnost sa nekim predmetom ili životinjom. Za onu figuru za koju procjeni da bi mogla eventualno predstavljati uzročnika ljudske tegobe odžaklija namjenjuje posebnu sudbinu. Naime, voštana figurica se odnosi na neko veliko raskršće i zakopava u sam centar kako bi bolesnikom mogao svakog petka dolaziti i gaziti po njemu.
Raskršće u turskim magijskim shvatanjima predstavlja smetljište ili odlagalište sihira i nameta pa se kod ovog naroda već vijekovima tradicionalno zlo "razbija" upravo na raskrsnicama što je uostalom praksa i svih balkanskih naroda.


Zadnja promjena: Legba; pet tra 15, 2011 2:03 pm; ukupno mijenjano 2 put/a.
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPosjeti Web stranice
Legba



Pridružen/a: 21. 11. 2007.
Postovi: 336

PostPostano: pet tra 15, 2011 2:01 pm Citiraj i odgovori[Vrh]

NAZAR


U Sivasu ljudi su skloni vjerovanju da iza svake nesreće ili šteta koja zadesi nekog čovjeka, stoku ili imetak stoji zao utjecaj urokljivih očiju. U skladu sa tim nalazimo veliki broj izreka koje se redovito mogu čuti u narodnim kazivanjima poput „Četrdeset uroka, jedan grob“, „Dvije krave ostavljaju bez mlijeka, dva mladića ostavljaju u svađi“.
Turske odžaklije, hodže i stari šamani poguban utjecaj nazara ili urokljivih očiju na čovjeku najbolje prepoznaju po simptoma koje oni izazivaju: glavobolja, križobolja, mučnina u stomaku, prekomjerena vlažnost očiju i trepavica. Prema njihovim kazivanjima urok se prenosi sa jednog na drugog čovjeka posredstvom očiju i jezika tojest pogleda i riječi.
U narodu se smatra da samo određene kategorije ljudi imaju moć uricanja.Urokljivci su ponajviše odrasle osobe koje je majka kao djecu odbila od sise pa ih nakon toga podojila neka druga žena. Izuzev tog slučajnog zadobivanja ovog negativnog epiteta svugdje po Turskoj se vjeruje da su plavokose osobe sa smeđim, plavim ili zelenim očima same po sebi zlokobnog pogleda. Za razliku od njih tamnopute osobe ne mogu nikog ureći.

Urokljiva osoba, koja je svjesna svoje negativne karakteristike, u susretu sa drugima, posebno djecom, prvo pogleda u pod a onda u nos osobe pored sebe kako bi tim skretanjem pogleda neutralisala prvi i najači negativni udar energije iz svojih očiju. Bila urokljiva ili ne, iz bojazni, dijete se pri milovanju štiti magijom riječi poput „Elemtere fiš kem gozleri šiš“ koja je vjerovatno najpoznatija od svih profilaktičkih basmi pored standardnog izraza „mašallah“.


Gašenje ugljevlja

Gašenje ugljena ili komur sondurmek stari je mađijski ritual tjeranja zla koji se diljem Turske najčešće praktikuje s ciljem da se pronađe urokljivac. Ritual uglavnom izvodi blizak ženski rođak bolesnika (majka, sestra,tetka i sl.), ponekad kombinirajući uz ovaj obred i magijsku praksu u cilju ozdravljenja ureknute osobe.
Za potrebe anuliranja uroka koriste se velika posuda sa vodom. Iz ognjišta uzimaju se se komadići ugljena (žar) i bacaju, jedan po jedan, u vodu. Ako su gosti bili taj dan u kući prva sumnja na ureknuće pada na nekog od posjetitelja pa onaj ko izvodi obred postupa na sljedeći način:

Za svaku osobu na koju se sumnja da je eventualni uzročnik dječijeg nemira i plača uzme se po jedan ugljen i baci u vodu. Prilikom spuštanja ugljena izgovori se ime sumnjive osobe te se nadoveže „Ako je urekao/urekla neka potone?“. Čiji ugljen napravi najjači zvuk u dodiru sa vodom ili čiji ugljen padne na dno posude sa vodom smatra se da je ta osoba urokljivac. U slučaju da ima više osoba za koje se smatra da su krivci, uzima se onaj ugljen koji je pao najdublje u vodu, te se osoba čije je ime izgovoreno kada je taj ugljen bačen smatra sigurnim krivcem.
Nakon što se ugljen zagasi u vodi iz posude se uzima voda i daje bolesniku. Bolesnik tu vodu treba piti tri jutra na gladan stomak, te svaki dan treba prati lice, oči i bolna mjesta. Na kraju trećeg dana ostatak vode sa ugljenom bolesnik uzme i naginjući se tijelom prema naprijed prolije je unazad kroz svoje raširene noge. Tom prilikom ne smije gledati iza sebe kako bi uroci otišli zajedno sa prolivenom vodom.
Osim što im se gasi ugljen, salijeva olovo ili vosak djeca se od uroka štite različitim profilaktičkim obredima. Dječije se lice, posebno ako u kuću dolazi mnogo gostiju, nagaravi čađu, oko vrata ili ruke objesi mu se hamajlija zvana nazar bonđuku i slično. Idući dalje u Sivasu kada se dijete rodi obuče mu se nebesko plava košulja, kosa muškog djeteta se ne šiša tako da izgleda kao kosa djevojčice, ne smije se govoriti koliko dijete ima godina itd. Često se može vidjeti da je dijete obučeno u prljavu odjeću jer tako je sigurno da ga neće niko ureći.

Zaštita imovine

No ne treba zaboraviti kako uroci ne pogađaju samo djecu već njihov opseg djelovanja je mnogo širi i veći. Sve ono što čovjek može da vidi ili pohvali pada pod uticaj nazara. Posebno rizična kategorija su ono od čega ljudi preživljavaju. Tako kada neki seljak ima problema usjevima na njivi ili stokom on se za pomoć obraća nekom lokalnom odžakliji. Prije polaska seljak će sa sobom ponijeti malo brašna koje će ovaj zamjesiti u vodi bez kvasca i soli. Iznad zamućenog brašna odžaklija izgovori samo njemu znane magične riječi a onda otkida male komade tijesta i baca ih u vatru. Ako se komadići napušu i rasprsnu u vatri onda je to odžakliji siguran pokazatelj da su za sve probleme koje muče seljaka krivi uroci. Uvjerivši se u uzrok problema odžaklija će još proučiti nekoliko dova bolesniku i nakon toga seljak i njegova imovina sigurni su od urokljivih očiju cijelu godinu dana. Kao naknadu za učinjeni trud seljak će odžakliji ostaviti nešto novca ili brašna, bulgura itd.
Većina domaćinstava po seoskim područjima svoj dom i kućno ognjište štite od nazara na mnogobrojne načine, najčešće se na zid od kuće objesi oklop od kornjače ili ježeva koža. Drugi pak imaju običaj da u prag ulaznih vrata zakucaju konjsku potkovicu ili da dječiju cipelu objese na zid kuhinje.
Korisnički profilPošalji privatnu porukuPosjeti Web stranice
Gost






PostPostano: pon svi 28, 2012 8:14 pm Citiraj i odgovori[Vrh]

prošli četvrtak i petak sam koristila magiju sa 40 zrna ječma...sve sam napravila kako treba... zanima me kako mogu znati da sam omadjijala bivšeg dečka jer još mi se nije javio ... usredotočila sam se, zamislila tunel do njega, iz srca i duše govorila bajalicu,sama, u polumračku, sjedeći pored peći,bacila zrna ječma u vatru koje sam jedva našla tražila sam ječam par dana dok nisam našla,jedva jer se nema nigdje za kupiti. ponovila druge noći isto sva usredotočena puna osjećaja i iz srca,sa svim mislima na njega,sve sam napravila kako treba,mjesec se uspinjao... a još mi se nije javio... gdje sam pogriješila ? molim vas za odgovor.... imam još jedno pitanje,jeste li možda bajalice pisali namjerno s greškama tako da se nemogu zloupotrebljavati i zato nisam uspjela... ili moram ponovno....
Riyana



Pridružen/a: 16. 07. 2011.
Postovi: 191

PostPostano: pon srp 16, 2012 6:27 pm Citiraj i odgovori[Vrh]

imam rodjakinju u Istanbulu,i ona kaze da se tamo puno prave sihiri i to jako mocni,ispricala mi je svakakvih prica koje su se dogadjale sa nekim njoj bliskim osobama.Ono da ti se krv zaledi.
Korisnički profilPošalji privatnu poruku
luka
Gost





PostPostano: sri svi 08, 2013 9:13 pm Citiraj i odgovori[Vrh]

žena kad hoce brzu smrt muzu stavi nož supalj u kucu i pokaze mu ga on moraimati strah pa kezuje da ga je naska na ulazu to su crnomagi na sv. jujrja
Prethodni postovi:      
Započni novu temu Odgovori na temu   


 Forum(o)Bir:   



Sljedeća tema
Prethodna tema
Ne možeš otvarati nove teme.
Možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš glasovati u anketama.


Powered by phpBB © 2001, 2005 phpBB Group :: FI Theme :: Vremenska zona: GMT + 01:00.
HR (Cro) by Ančica Sečan
 
 

rank image | free forum